Oboje smo lutali u potrazi za vlastitim identitetom bez uplitanja svih onih cinika i mudraca iz okoline.Tražila sam svoje stepenice za raj.Ipak sam bila vlasnica ugaslog talenta..ili samo pijan pjesnik?

	prosinac, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

moje rijeci...koje ponekad znace sve..ali u datom trenutku bash nista...

Moje pisanje zapoceto je:
26.12.2007

Ja koristim komadiće i djeliće drugih osobnosti kako bi izgradila vlastitu. Još sam u fazi preispitivanja i stvaranja.

Ja ne trazim da podrzavate moje rijeci. Niti da ih hvalite. to je trenutak inspiracije, koji izgleda dvosmisleno, ponekad ne razumljivo.
Samo razmisljajte o njima...
Jer moji postovi ce se svoditi na svakidasnje situacije.
Barem je to sada moja zelja.
Sto ce biti kasnije, i koliko ce se moje misli s pocetka ovog pisanja promjeniti, vidjet cemo.

Do citanja.

26.12.2007., srijeda

Autsajderi u nasim zivotima

Cijeli zivot hodate Cestom Zivota posrnjuci za razna kamenja i grane koje vam prijece put. U mladosti za ruku vas drze roditelji.
A kasnije Cestu nastavljate sa svojim prijateljima. Drze vas za ruku, usmjeravaju, daju vam savjete. Kada ste tuzni, nasmiju vas, kada ste sretni,
podijele srecu s vama. Onda shvatite kako vecina tih prijatelja odlazi. Jer po Cesti prikupite jos i jos prijatelja. Polako se mijenjate. Stvarate neku
osobnost, neki karakter. A oni prvi prijatelji nisu zadovoljni promjenom, te odustaju..odlaze...skrecu sa ceste.
Drugi prijatelji pak zahvaljujuci spletu okolnosti se odvajaju od vas.
Odjednom shvacate kako se izmedu vas nalazi ogroman zid ili pak suma. Cujete se i dalje, zahvaljujuci ili jeci, ili blizini pored koje hodate naprijed,
ali se ne vidite zbog stvari koje vas odijeljuju. Odjednom morate poceti sami birati Cestu kojom zelite hodati. Odjednom zelite da vas isti glas i dalje
vodi, ali to vise nije moguce. Postajete samostalniji, shvacajuci da ovog puta morate sami odlucivati. Da se ovaj put morate sami spotaknuti,
ali dignuti se i krenuti dalje.
Po Cesti pocinjete skupljati autsajdere, kako sam ih ja u ovom tekstu nazvala.
Oni su vasi poznanici, ljudi koji vas poznaju samo kada ste vedri i sretni, ljudi koji neznaju nista o vasim tihim patnjama, ili problemima u zivotu.
U jednom trenutku samo se oni nalaze na vasoj cesti Zivota. Ne drze vas za ruku, nego hodaju samo malo ispred vas. Korak naprijed.
Pocinjete mislit kako su vam to zapravo, prijatelji. Jer glas pravog prijatelja trenutno ne mozete cuti jer je upravo izmedu vas velika suma.
No, autsajderi drze svoj ritam. Hodaju, ne obazirajuci se previse na vas.
Potrebna vam je pomoc, zeleci nekog uhvatit za ruku, zapravo svoje srce stavljate na dlan autsajdera.
No oni vas ne poznaju.
Cuju neke price o vama, nemaju svoje razvijeno misljenje, nego kupe po putu tuda misljenja. Odjednom se oko vas nalazi zacaran krug
autsajdera koji imaju krivo misljenje..krivo misljenje o vama...
a vi pocinjete misliti kako ste sami...
...kako se pravi prijatelj nikad nece vratiti na vasu Cestu...

- 14:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.